Izbijeni zub moguće je spasiti

Izbijenost zuba predstavlja potpuni izlazak zuba iz pripadajuće alveolarne čašice. To je najčešće slučaj sa centralnim sjekutićima gornje vilice, a zubi se najčešće izbijaju u periodu od 7. do 9. godine života, jer je periodontalni ligament slabo strukturiran i neotporan na silu koja dovodi do izbijanja.

Međutim, danas je sve češće to slučaj i kod tinejdžera - kao posljedica fizičkog obračuna. Za pacijenta je najbitnije da zna da se zub može replantirati u pripadajuću alveolu.

Dva načina

To se može izvesti na dva načina: hitnom replantacijom odmah nakon traume ili u malo dužem periodu ako je zub adekvatno čuvan; ili odgođenom replantacijom nakon dužeg vremena kada je već došlo do sušenja periodontalnog ligamenta.

Dosadašnja klinička i histološka istraživanja pokazala su da su glavni faktori koji utječu na prognozu replantiranog zuba: dužina vremena koje je zub proveo ekstraalveolarno, uvjeti pohranjivanja avulziranog zuba u ekstraalveolarnom periodu i faza razvoja korijena avulziranog zuba, koja je jako bitna zbog plana terapije nakon replantacije.

Naime, što je zub kraće vrijeme vani, to je uspjeh replantacije veći. Neka istraživanja su pokazala da periodontalni ligament ostaje vitalan oko 30 minuta izvan alveole. Upravo to vrijeme se smatra optimalnim za uspjeh replantacije.

Na mjestu gdje se desila povreda izbijeni zub treba isprati 10 sekundi pod mlazom hladne vode i vratiti u alveolu, a bolesnik neka zagrize u maramicu do dolaska u ambulantu. Alveola izbijenog zuba je najbolji medij za transport do najbliže ordinacije. U nekim situacijama telefonski poziv prije dolaska u ordinaciju može značajno povećati uspješnost replantacije.

Kontraindicirano je čišćenje korijena struganjem, jer tim postupkom uklanjamo periodontalni ligament i povećava se mogućnost nastanka ankiloze i resorpcije.

Kod zbrinjavanja u ordinaciji treba voditi računa da je, ukoliko je prisutna bol, neophodno dati anesteziju kako bi se moglo mirnije raditi. Gazom namočenom u fiziološku otopinu nježnim pokretima očisti se alveola. Nakon što je zub pripremljen, stavlja se u alveolu laganim pritiskom prstiju.

Kada je zub postavljen u približno pravilan položaj bukalne i lingvalne površine alveolarnog nastavka, treba čvrsto pritisnuti zub jer je prilikom izbijanja vjerovatno došlo do širenja prostora. Ovo će pomoći sprečavanju razvoja periodontnog defekta.

Važno je vrijeme

Da bi se zub stabilizirao i spriječila odskočna ekstruzija, pacijent treba zagristi u vaterolnu 15-20 minuta. Nakon toga pristupa se fiksaciji zuba u koju se svrhu koriste razni splintovi.

Endodontski tretman izbijenog zuba ovisi o nekoliko faktora. Najvažniji su koliko je vremena zub bio izvan alveole i stepen razvoja korijena. Kod zuba s nezavršenim rastom korijena moguća je revaskularizacija pulpe ukoliko zub nije bio izvan alveole duže od dva sata. Ako je to vrijeme do 30 minuta, tada će vrlo vjerovatno doći do revaskularizacije i završetka rasta korijena, uz pretpostavku da je replantacija učinjena korektno. Kada je zub izvan alveole duže od dva sata, tada se ne može očekivati revaskularizacija i obavezan je endodontski tretman.

Kako čuvati izbijeni zub

Ako se zub mora ekstraoralno transportirati, najbolji mediji za čuvanje zuba izvan alveole su fiziološka otopina, pljuvačka i mlijeko. Mediji koji jako oštećuju površinu zuba su: obična voda, otopina antibiotika, alkohol i držanje zuba u suhoj maramici.