Kako doživjeti stotu

Američki naučnici objavili su sedam temeljnih pravila za dug i zdrav živo

Američki naučnici objavili su sedam temeljnih pravila za dug i zdrav život - ostavite se pušenja, pazite na težinu, vježbajte, jedite zdravu hranu i provjeravajte holesterol, krvni pritisak i šećer. Naime, osobe u 50-im koje mogu pozitivno odgovoriti na sedam pitanja koja su predstavili stručnjaci za zdravlje srca imaju izvrsne šanse da će poživjeti još barem 40 godina bez srčanog i moždanog udara.

- Istraživanja pokazuju da većina 50-godišnjaka koji slijede ovih sedam pravila živi još 40 godina bez moždanih i srčanih oboljenja, najčešćih savremenih ubica ljudi kaže dr. Klajd Jensi (Clyde Yancy), predsjednik Američke asocijacije za bolesti srca. Sedam faktora koje treba držati u idealnim granicama ili ih imati pod nadzorom konačno postaju izvor dugovječnosti srca.

Osobe idealnog zdravlja kardiovaskularnog sistema moći će potvrdno odgovoriti na sedam sljedećih pitanja:

1 Nikada niste pušili ili ste prestali prije više od godinu?

2 Indeks tjelesne mase vam je manji od 25?

3 Svake sedmice umjereno vježbate najmanje 150 minuta ili napornije 75 minuta?

4 Slijedite najmanje četiri nutricionističke preporuke: konzumirate 4,5 šolje voća i povrća na dan; jedete barem dvije porcije ribe od oko 100 grama sedmično; ne pijete više od litre zaslađenih sokova sedmično; svakodnevno jedete tri porcije od 30 grama hrane bogate vlaknima; uzimate manje od 1.500 miligrama soli na dan?

5 Holesterol vam je niži od graničnog?

6 Krvni pritisak vam je u granicama 120/80?

7 Glukoza u krvi manja vam je od 100? Američki stručnjaci upozoravaju da mnogi ljudi misle da im je srce zdravo, dok testiranja pokazuju da čak 54 posto njih ima neke probleme s kardiovaskularnim sistemom.

Mogu li vas boljeti oči od gledanja u TV ekran

U vrijeme kada je televizija osvajala svijet i „magična kutija“ počela ulaziti u svaki dom počela je rasprava o njenom korisnom i štetnom djelovanju na oči. Danas bi se moglo reći uz dobru dozu karikiranja da TV više kvari dušu nego oči. Ali, kako mi ne pišemo o duši, već o očima, zadržat ćemo se i dalje na odnosu TV-oči.

Osjeti se kratkovidnost

Prije 40 godina pametni očni ljekar je rekao: „Unoseći televizor u kuću mi uvodimo s njim i očnog ljekara u našu porodicu“.

Pretjerano jeste, ali ne mnogo. Ako otac porodice s kauča na kojem sjedi cijela porodica ne vidi TV kao ostali,
znači da ima slabe oči. Ako neko počinje prilaziti TV ekranu da bi bolje vidio, on je kratkovid. Ako više ne vidimo televiziju dobro naočalama koje smo dotle koristili, znači treba ih mijenjati. Primjera ima mnogo. Činjenica je da mnogo osoba dolazi očnom ljekaru i počinje svoju priču navodeći probleme koje ima dok gleda televiziju.

S druge strane, postoji mnogo pitanja vezanih za televizor i oči. Prvo je pitanje rastojanja između TV aparata i posmatrača. Tačnije, s kojeg rastojanja treba gledati televiziju? Zavisi od veličine ekrana, stepena osvjetljenja sobe, položaja lampi u sobi itd.

U principu, najbolje je ono rastojanje s kojeg se detalji slike i teksta na televizoru još jasno vide. Znači, ako iz kraja sobe ne vidim tekst na ekranu jasno, polako prilazim televizoru dok slova ne vidim čisto i jasno. Ako se nastavim približavati, ja ne vidim jasnije, već krupniju, veću sliku.o može biti prijatnije, ali ako priđem još bliže ekranu, slika postaje još veća, no sada uočavam i sitna zrna od kojih je slika sastavljena, male treptaje i svjetlucanje, podrhtavanje i dr.

Svi ovi fenomeni zamaraju oči, iscrpljuju prijevremeno mrežnjaču i zato ne treba prilaziti suviše blizu ekranu. Još jedan razlog zašto ne treba „nabiti nos u televizor“ jeste i prosta činjenica da se oči mnogo manje kreću prateći tekst ili likove na ekranu ako sjedite dalje. A to znači manji zamor.

Umore li se oči

Koliko dugo oči mogu gledati u TV ekran bez štetnih posljedica? Tačnije bi bilo pitati - poslije koliko vremena se oči „zamore“?

Odgovor je onda i tačniji i jednostavniji. Prvo se zamori centar za vid, vidni analizator, pa tek onda oči. Jednostavnije rečeno, prije se umorimo prateći i prihvatajući bezbroj informacija koje se na TV nude nego što se naše oči umore gledajući sliku. Pa kažemo da klasičnog umora očiju ni nema. Rijetke su bolesti oka za vrijeme kojih i poslije kojih se zabranjuje praćenje TV programa. To su krvarenja u oku, povrede itd. Ukratko, opet uz dosta pretjerivanja, više štete nanosi TV program nego gledanje u TV ekran.

Djeca i televizija

Mnogi roditelji s pravom zabranjuju djeci da dugo gledaju televiziju. S pravom, jer ima na programu mnogo toga što je za razvoj djeteta štetno, gubi se puno vremena itd. Same oči od dugog gledanja TV ne trpe posebnu štetu i, naravno, ako djeca ne sjede, kao što često čine, ispred samog ekrana.

Izbijeni zub moguće je spasiti

Izbijenost zuba predstavlja potpuni izlazak zuba iz pripadajuće alveolarne čašice. To je najčešće slučaj sa centralnim sjekutićima gornje vilice, a zubi se najčešće izbijaju u periodu od 7. do 9. godine života, jer je periodontalni ligament slabo strukturiran i neotporan na silu koja dovodi do izbijanja.

Međutim, danas je sve češće to slučaj i kod tinejdžera - kao posljedica fizičkog obračuna. Za pacijenta je najbitnije da zna da se zub može replantirati u pripadajuću alveolu.

Dva načina

To se može izvesti na dva načina: hitnom replantacijom odmah nakon traume ili u malo dužem periodu ako je zub adekvatno čuvan; ili odgođenom replantacijom nakon dužeg vremena kada je već došlo do sušenja periodontalnog ligamenta.

Dosadašnja klinička i histološka istraživanja pokazala su da su glavni faktori koji utječu na prognozu replantiranog zuba: dužina vremena koje je zub proveo ekstraalveolarno, uvjeti pohranjivanja avulziranog zuba u ekstraalveolarnom periodu i faza razvoja korijena avulziranog zuba, koja je jako bitna zbog plana terapije nakon replantacije.

Naime, što je zub kraće vrijeme vani, to je uspjeh replantacije veći. Neka istraživanja su pokazala da periodontalni ligament ostaje vitalan oko 30 minuta izvan alveole. Upravo to vrijeme se smatra optimalnim za uspjeh replantacije.

Na mjestu gdje se desila povreda izbijeni zub treba isprati 10 sekundi pod mlazom hladne vode i vratiti u alveolu, a bolesnik neka zagrize u maramicu do dolaska u ambulantu. Alveola izbijenog zuba je najbolji medij za transport do najbliže ordinacije. U nekim situacijama telefonski poziv prije dolaska u ordinaciju može značajno povećati uspješnost replantacije.

Kontraindicirano je čišćenje korijena struganjem, jer tim postupkom uklanjamo periodontalni ligament i povećava se mogućnost nastanka ankiloze i resorpcije.

Kod zbrinjavanja u ordinaciji treba voditi računa da je, ukoliko je prisutna bol, neophodno dati anesteziju kako bi se moglo mirnije raditi. Gazom namočenom u fiziološku otopinu nježnim pokretima očisti se alveola. Nakon što je zub pripremljen, stavlja se u alveolu laganim pritiskom prstiju.

Kada je zub postavljen u približno pravilan položaj bukalne i lingvalne površine alveolarnog nastavka, treba čvrsto pritisnuti zub jer je prilikom izbijanja vjerovatno došlo do širenja prostora. Ovo će pomoći sprečavanju razvoja periodontnog defekta.

Važno je vrijeme

Da bi se zub stabilizirao i spriječila odskočna ekstruzija, pacijent treba zagristi u vaterolnu 15-20 minuta. Nakon toga pristupa se fiksaciji zuba u koju se svrhu koriste razni splintovi.

Endodontski tretman izbijenog zuba ovisi o nekoliko faktora. Najvažniji su koliko je vremena zub bio izvan alveole i stepen razvoja korijena. Kod zuba s nezavršenim rastom korijena moguća je revaskularizacija pulpe ukoliko zub nije bio izvan alveole duže od dva sata. Ako je to vrijeme do 30 minuta, tada će vrlo vjerovatno doći do revaskularizacije i završetka rasta korijena, uz pretpostavku da je replantacija učinjena korektno. Kada je zub izvan alveole duže od dva sata, tada se ne može očekivati revaskularizacija i obavezan je endodontski tretman.

Kako čuvati izbijeni zub

Ako se zub mora ekstraoralno transportirati, najbolji mediji za čuvanje zuba izvan alveole su fiziološka otopina, pljuvačka i mlijeko. Mediji koji jako oštećuju površinu zuba su: obična voda, otopina antibiotika, alkohol i držanje zuba u suhoj maramici.

Zašto zastaje zalogaj u grlu

Ahalazija jednjaka je bolest koja je uzročno vezana sa stresnom situacijom u životu...

Suvišno je pitati bilo koga da li mu je život stresan. Egzistencijalni problemi i način života neprestano nam nameće neizdrživi tempo života. Ne samo odrasli, nego i djeca su pod stresom. Reakcija na stres može biti različita. Bolest koja je uzročno vezana za stresnom situacijom u životu zove se ahalazija jednjaka.

Simptomi bolesti

Koliko puta ste se požalili da vam je stao zalogaj u grlu i da teško gutate, i da vas je strah da ga nećete progutati, da se negdje zaglavio. Postoji hiljadu razloga za to. To mogu biti razne upale krajnika i ždrijela, povećanje štitne žlijezde, upala glasnica ili možda neurocirkulatarna distonija.

Ne mora se to desiti zbog bolesti jednjaka, cijevi dugačke oko 25 cm koja spaja ždrijelo sa želucem. Ali ako je praćeno "zaostajanjem hrane" (u početku čvrste, a onda tečne) i bolom iza grudne kosti, vrijeme je za gastroenterološko ispitivanje.

Naime bolest može biti praćena osjećajem da vam je "knedla u grlu stala", i tada ste primorani piti više tečnosti u toku obroka. Vremenom ni to nije dovoljno, a naročito je otežano unošenje hladne vode, tako da pacijent izbjegava unošenje hrane. Logični slijed je gubljenje na težini.

Šta se zapravo dešava? Zbog neuromišićnog poremećaja zida jednjaka dolazi do gubitka peristaltičnih talasa u srednjem dijelu jednjaka, slabljenja mišićnog tonusa u donjem dijelu i dilatacije proksimalnog dijela jednjaka (mehaezofagus). Oboljenje se manifestira otežanim gutanjem (ezofagusni tip otežanog gutanja), bolom, podrigivanjem, regurgitacijom, a kasnije ubrzanim gubljenjem tjelesne težine.

Javlja se kod svih uzrasta, podjednako u oba pola. Mnogi navode da su i po nekoliko godina imali probleme sa gutanjem čak i u djetinjstvu, ali tome nisu pridavali značaj. Sve može biti praćeno i noćnim kašljem, pa čak i povišenom temperaturom. Zbog neprijatnog zadaha iz usta i vraćanja hrane ležanjem na niskom uzglavlju, tegobe postaju nepodnošljive.

Prepoznati i liječiti

Klinička slika ovog oboljenja može biti slična drugim i ozbiljnijim oboljenjima jednjaka. Za ahalaziju je karakteristično otežano gutanje i vraćanje nesvarene hrane, obično bez primjesa krvi, kao i zadah.

Topla jela ne prave toliko smetnje kao hladna. Tjelesna težina se smanjuje, ali apetit ne. Bolest može biti praćena ezofagitisom (upala jednjaka). U dijagnostici je potrebno isključiti globus hystericus, te maligne ili benigne tumore jednjaka.

Objektivni pregled zahtijeva cjelovit gastroenterološki pregled koji se sastoji od laboratorijskih ispitivanja, radioloških, imunoloških metoda i gastroskopije. Radiološkim pregledom se utvrđuje proširen jednjak sa pravilnim konusnim suženjem naročito u subdijafragmalnom dijelu koji izgleda kao vadičep. Ne postoje peristalitički talasi koji normalno deponuju hranu u želudac, postoje nepravilne kontrakcije slabog intenziteta i različitog trajanja. Terapija je operativna.

Ezofagogastroskopija

Najvažniji pregled je svakako ezofagogastroduodenoskopija koja obuhvata cjelokupan pregled jednjaka, želuca i doudenuma. Ovaj pregled istovremeno će omogućiti uzimanje patohistološkog isječka te tako isključiti mogućnost tumorskog procesa.

Kada je carski rez zaista neophodan

Liječnik se za primjenu ovog hirurškog postupka najčešće odlučuje tek nakon što porođaj počne...

Carski rez (section caesarea) je hirurški zahvat prilikom kojeg liječnik napravi rez na ženinom trbuhu i maternici te izvadi dijete iz maternice kroz taj otvor. Ne zna se tačno kad je prvi put urađena ova operacija, ali se zna da je zbog velike smrtnosti porodilja vrlo teško "osvajala teren" u medicini.

U drugoj polovini 19. stoljeća malo porodilja preživjelo ovu operaciju, te je zbog toga vrlo rijetko rađena. Početkom i u prvoj polovini 20. stoljeća smrtnost porodilja je znatno smanjena, ali je još bila dovoljno visoka, te se carski rez radio u strogo induciranim slučajevima, tj. samo kod postojanja tzv. apsolutnih indikacija.

Kada je nužan

Kasnije su znatno proširene indikacije za ovu operaciju, tako da se ona danas primjenjuje široko i bezbjedno. A liječnik se za primjenu najčešće odlučuje tek nakon što porođaj počne.

Ovaj hirurški zahvat može se napraviti iz nekoliko razloga: ako se vrat maternice prestane širiti ili dijete prestaje napredovati kroz porođajni kanal, a ponavljani pokušaji stimulacije stezanja maternice su neuspješni; ako frekvencija dječjeg srca postaje nepravilna te liječnik procijeni da ono neće moći izdržati napor poroda; u slučaju da pupčana vrpca prođe u rodnicu ili ispadne, tu se pritisne te tako djetetu ne dolazi dovoljno kisika; carski rez se primjejuje i ako postoje znakovi odvajanja posteljice od zida maternice.

Ponekad je moguće i prije poroda "planirati" carski rez. Na to upućuju, recimo, raniji hirurški zahvati na maternici, prethodni carski rez ili višestruki carski rezovi.

Carski rez se planira i u slučaju kad je dijete smješteno poprečno u maternici, kad su u pitanju tri ili više fetusa u maternici, zatim u slučaju "placenta previa", odnosno nisko usađenu posteljicu koja blokira djetetov izlazak iz maternice.

Ako u vrijeme poroda majci izbije genitalni herpes, koji se može prenijeti na dijete kod vaginalnog poroda, onda se mora pristupiti carskom rezu.

Na nužnost carskog reza upućuje i preeklampsija majke (otekline, visok krvni pritisak, izlučivanje proteina u mokraći) koja se pogoršava te je opasno odgađati porod.

Sljedeći porodi

Ovaj hirurški zahvat se predviđa i u sličajevima kad beba ima bolest ili abnormalnost koja čini vaginalni porod rizičnim, te ako je prevelika.

Kad carski rez nije planiran, ali nije ni hitan, ljekar će ženi objasniti razloge za takvu odluku. Nakon toga slijedi posjeta i pregled anesteziologa, koji provjerava različite mogućnosti umanjenja bolova, utvrđujući eventualne alergije na neka sredstva.

Porod hirurškim putem ne znači da se i slijedeća djeca trebaju roditi na taj način. Otprilike 70 posto žena koje pokušaju vaginalni porod nakon što su prvo dijete rodile carskim rezom, u tome uspijevaju.

Vodoravni rezovi maternice značajno su smanjili rizik njenoga pucanja. Iako je taj rizik manji, vaginalni porod nakon carskog reza trebalo bi svakako obaviti u bolnici da bi se mogao, ako se za tim ukaže potreba, napraviti hitan carski rez.

Prevencija - kako i kada

Carski rez ne treba u svim slučajevima prevenirati, jer postoje situacije u kojima je nužan. Ali, može se smanjiti rizik od poroda carskim rezom tako što će se, recimo, voditi briga o zdravlju tokom trudnoće: pravilna ishrana, fizička aktivnost i odmaranje, tako da je žena u najboljem mogućem stanju kada počnu trudovi. Također je važno da žena tokom poroda što duže ostane u uspravnom položaju.

Istanbul Open: Merimi Softić zlato, Mensuru Cakiću bronza

U finalnom meču naša takmičarka bila je bolja od Ruskinje Podbrodnikove...

Članica karate kluba Tuzla Sinbra Merima Softić osvojila je zlatnu medalju na 4. međunarodnom turniru "Istanbul open".

Bosanskohercegovačka reprezentativka do titule u kategoriji do 68 kg došla pobjedama u četiri borbe. U finalnom meču naša takmičarka bila je bolja od Ruskinje Podbrodnikove.

Drugo odličje za BiH na turniru osvojio je Mensur Cakić, koji je u kategoriji do 75 kg izborio bronzu.

Na turniru su nastupili karataši i karatašice iz 40 zemalja.

Kad čovjek štuca niko ga ne spominje

Kako god da je mnogima smiješno, pogođenom je štucanje sigurno bezbolno, ali svakako neugodno..

Nekada neugodno, a nekada dosadno, često i bez prestanka! Postoje neki zahvati tipa «udahni duboko, stisni nosnice, popij vodu, podigni noge na visoko.....i mnogi drugi poduhvati kao način u zaustavljanju štucanja!

Kako god da je ono mnogima smiješno, pogođenom je sigurno bezbolno, ali svakako neugodno i najčešće - kako samo od sebe počne, tako i prestaje!

Štucaju i bebe

Štucanje nastaje iznenadnim grčenjem mišića u disajnim putevima. Čim se mišići pokrenu, glasne žice zatvore dušnik, a to za posljedicu ima poznati zvuk «štuc». Ako vam kažu da vas kad štucate neko spominje, ne vjerujte. Ne spominje vas niko jer je štucanje refleksna radnja.

Ultrazvučni pregledi ukazuju na to da već u drugom mjesecu trudnoće bebe počinju štucati. To ukazuje na to da je štucanje kod odraslih rezultat nekog primitivnog refleksa.

Tim francuskih naučnika tako je iznio hipotezu da se moždano kolo, koje je kontroliralo cirkulaciju vode kod davnih predaka prenijelo i na moderne sisare.

Zašto ljudi i 370 miliona godina kasnije još štucaju?

Ovi naučnici vjeruju da je moždano kolo koje kontrolira škrge i glasne žice ostalo sačuvano tokom evolucije pošto je predstavljalo osnovu za mnoge složenije motorne aktivnosti, kao što je sisanje.

Oni ukazuju na to da je redosljed pokreta tokom sisanja veoma sličan štucanju, kada se glasnice zatvaraju da bi spriječile ulazak majčinog mlijeka u pluća.!

Štucanje najčešće prestaje veoma brzo, obično poslije nekoliko minuta, ali ponekad može potrajati satima, čak danima i nedjeljama.

Ukoliko se to dogodi, najbolje je potražiti pomoć ljekara i ispitati stanje jednjaka, želuca, dvanaestopalačnog crijeva. Pacijenti koji uz to imaju simptome žgaravice, mučnine i neodređenog bola u stomaku, a stariji su od od 45 godina, trebaju uraditi gastroskopiju!

Kako pomoći štucavcu? Načini su sljedeći: Osobu koja štuca treba iznenada udariti u donji dio leđa. Drugi je način visoko podignuti desnu ruku uvis, udahnuti zrak više puta bez izdisaja i, ukoliko štucanje ne prestane, ponovljati uzastopno.Zadržavanje daha je jedan od najčešćih načina borbe sa štucanjem, a to ima veze sa kapacitetom pluća.

Nije opasno štucati!

Štucanje nikada nije posljedica ili uzrok neke teške organske bolesti i više čini psihičko opterećenje vlasniku, tako da, ako se ponavlja, treba pregledati jednjak, želudac i duodenum da bismo se oslobodili opterećenja da se u našem organizmu dešava nešto ozbiljno, pa nam on šalje poruku da se pozabavimo vlastitim zdravljem.

Kako pomoći bebi koja štuca

Poneki fetus tuca još u majčinom trbuhu. Sve male bebe štucaju još od šestog mjeseca zbog kontrakcije pljosnatog mišića dijafragme koji dijeli grudni koš od trbušne šupljine.

Lijek protiv štucanja ne postoji. Bebi koja je navršila godinu dana smije se dati kašičica vode sa nekoliko kapi limuna da bi joj se ublažili štucanje.

Ponekad pomaže lagana masaža kremom od kamilice po koži trbuha iznad bebinog želuca.